среда, 26. јул 2017.

ZAVIČAJ PRIMAMLJIVO ZOVE

Slika je nastala prošle sedmice, a na slici je Buna i moja kuća. Da li ću početkom avgusta umočiti noge u hladnu Bunu, pa potom pretresti tekuća pitanja u Širokom Brijegu, pa onda postati olimpijac u Nevesinju? Čuće se narednih dana. Šanse da se sve realizuje su male, ali i male šanse se ponekad realizuju.

6 коментара:

N. Petkovski је рекао...

Ajde opiši nam koja je tvoja kuća.

Slavko Bovan је рекао...

Prva desno sa crvenim krovom, ispred koje (bliže posmatraču) su garaža i kućica sa crvenim krovom.

N. Petkovski је рекао...

A ja sam baš mislio da je ova druga tvoja. To je komšijino, tako?

Slavko Bovan је рекао...

Nikola, ova obala rijeke u dužini (uz obalu) skoro kilometar i dubinu (prema brdu sa koga je slikano) 100 - 300 metara sve je zemlja koja pripada Bovanima. Tu je prije rata bilo 50-tak kuća. Druga kuća je stričeva, a između njih su još dvije kuće (bez krova) - Stara đedova i kuća drugog strica. Prema dnu slike (ne vide se) je još pet kuća, a onda izlaz na magistralni put Sarajevo - more. Mi dolazimo s druge strane (uzvodno) gdje rijeka pravi veliku krivinu. Centar mjesta je desno od džamije (opet preko rijeke). Dakle, vazdušne linije do centra Bune mi je nekih 400 metara, ali bih morao dva puta da preplivavam rijeku. Pošto nisam (često) oran da preplivavam hladnu rijeku, idem okolo putem.

Анониман је рекао...

Ima i nas sretnika koji smo i vidjeli taj kraj, te popili pivo tamo i otočali noge u Buni. Zaista preporučam(o). Neprocjenjivo!!!
J. Dubrović.

Belirac је рекао...

Potpisujem ono što je J. Dubrović napisao. Jedino mi je žao što se nismo popeli na to brdo iznad Slavkove kuće, makar na njemu ima zmija... A da i ne spominjem da smo bili na ušću Bune u Neretvu.